Legenda kaže da je prilikom rimskih osvajanja i potiskivanja Ilira s prostora koji danas određujemo kao sjeverozapad Bosne rimski vojnik suočen s ljepotom rijeke koju je ugledao povikao Una – što znači jedna, jedina, jedinstvena. Na tom području odavno nema ni Ilira ni Rimljana, a kao najzvučniji trag njihovih vremena ostalo je ime te rijeke. Ime koje je ustvari turistički usklik iz vremena kad turizma nije bilo, pušten prilikom vojnog pohoda dok je onom ko ga je uzviknuo život bio u opasnosti. Tad joj je bila nagoviještena sudbina jedne od najvećih turističkih atrakcija na ovim prostorima. Dokaz tome je i činjenica da je britanski magazine Time Out pred kraj prošle godine Bihać stavio na listu 16 gradova koje treba posjetiti. Razlog – Una. Posebno naglašavaju “ekološki osviještene lokacije kao što su Japodski Otoci i Eko-Selo Natura Art”.
Da susreti s Unom te medijski napisi o njoj ne budu tek stvar slučaja, brine se Uprava Grada Bihaća, odnosno Turistička zajednica. Grad Bihać i prirodne ljepote koje ga okružuju za turiste nipošto nisu avantura u smislu traganja za uslovnim smještajem i iznevjerenih očekivanja. Oni tu dolaze na osnovu dobro osmišljenih marketinških ponuda u kojima prizor sa slike odgovara onom u stvarnosti. Od hrane do pejzaža. Svu ponudu imaju online, kako mogu i plaćati. Avanturu će doživjeti tamo gdje se ona učekuje, u prirodi, ali kroz nju će biti vođeni na način da nikad ne posumnjaju u vlastitu sigurnost.
Krenimo redom u to šta im se nudi, od pomenutih Japodskih otoka i Nature Art.
Japodski otoci ime nose po ilirskom plemenu Japodima i sastoje se od pet ada (riječnih ostrvaca) povezanih drvenim mostićima. Radi se o kulturno-istorijskom nalazištu, na kojem je smješteno sve što je potrebno za odmor – restoran, smještaj, ljetno kino…
U Eko selu Natura Art posjetioci, pored Une, uživaju u ambijentu starih bosanskih kuća, vodenica, kovačnice i svemu što predstavlja tradiciju bihaćkog kraja.
Savršena mjesta za sabiranje utisaka nakon unskih avantura kojih ima napretek. Jedna od najpopularnijih je rafting – vožnja u čamcima kroz kanjon Une u dužini oko 20 kilometara, preko brojnih slapova i brzaka, s pogledom na netaknute dijelove prirode. Sve, naravno, uz sigurnost koju garantuju profesionalni skiperi s višegodišnjim iskustvom. Neizostavno je tu spomenuti vodopad Štrbački buk visok 24, 5 metara, najveći na Uni, od kojeg i počinje najatraktivnija rafting dionica.
Tu je i vožnja kajakom ili kanuom koji stoje u ponudi svih rafting agencija. Sviđa li se nekom više biti pod vodom, onda bira ronjenje. S obzirom na to da se radi o jednoj od najčišćih rijeka u Evropi, stopostotna vidljivost podvodnog svijeta je zagarantovana. Ima se šta vidjeti. Do sada je registrovano preko deset speleo-objekata ispunjenih vodom, od kojih je djelimično ispitano pet. Posebno se ističe izvorište Klokota čije dno još nije dotaknuto, a dospjelo se do dubine od 104.5 m.
Za ljude s manjom adrenalinskom potrebom, ali ipak sportski nastrojene, tu je fly fishing.
Gotovo jednako kao i Una, mnoge turiste privlače i planine bihaćkog kraja. Odlaze u njih samostalno ili, što je preporučljivije, u organizaciji Planinarskog društva Plješevica.
Unatoč velikom broju prirodnih znamenitosti i aktivnosti koje one pružaju, u Turističkoj zajednici Grada Bihaća kažu da su tek na početku istraživanja svih potencijala koje kao turistička destinacija imaju.
Sve nabrojano, ali i još mnogo toga ulazi u sastav Nacionalnog parka Una, jednog od četiri u BiH. Prostire se na 19.800 hektara a najviše podataka o njemu može se naći na njegovoj stranici. Posjetioci tu mogu dobiti informacije o rafting agencijama koje su ovlaštene od Uprave Nacionalnog parka da se bave tim poslom unutar samog parka, kao i o smještaju i ugostiteljstvu kako unutar parka tako i van njega.
Nacionalni park Una administrativno, gotovo u potpunosti, pripada Gradu Bihaću. Sam grad Bihać prirodnu ponudu savršeno dopunjuje kulturnom. Turiste privlači Kapetanova kula čija starost, iako u vezi s tim nikad u potpunosti nije postignut konsenzus historičara, seže čak u daleko 13 stoljeće. Kroz svoju dugu povijest mijenjala je više puta namjenu, od odbrambenog bedema do zatvora, a danas je muzejski prostor. Također, nacionalni je spomenik BiH. Što se tiče vjerskih objekata, tu je Crkva sv. Ante Padovanskog i džamija Fethija. Te su dvije bogomolje uzajamno povezane. Crkva svetog Ante kroz svoju istoriju više puta je mijenjala i mjesto i oblik. Prvi put je izgrađena u 13. stoljeću. Dolaskom Osmanlija, pretvorena je u džamiju nazvanu Fethija. Na džamiji su ostavljena neka prethodna crkvena arhitektonska rješenja pa je to jedna od rijetkih džamija u gotičkom stilu. Sama crkva napravljena je na drugoj lokaciji i srušena tokom savezničkog bombardovanja Bihaća u Drugom svjetskom ratu. Treći put izgrađena je 1972. te i danas krasi Bihać.
Bihać je i jedna od prvih teritorija oslobođenih u Drugom svjetskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije. Tu je 1942. osnovana Bihaćka republika u kojoj je sjedište imala vrhovna komanda Narodno-oslobodilačkog pokreta. U Bihaću je održano i prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća nove Jugoslavije, a u zgradi u kojoj je zasjedanje održano danas je muzej posvećen tom događaju.
U vezi s Drugim svjetskim ratom važno je spomenuti i spomen-park Garavice koji se također nalazi u Bihaću a podignut je žrtvama fašističkog terora, njih 12.000 ubijenih na tom lokalitetu. Proglašen je, također, nacionalnim spomenikom BiH.
U okolini Bihaća smješteno je i šest starih gradova od kojih većina datira iz srednjeg vijeka: Ostrovica (15. vijek), Sokolac (14. vijek), Ostrožac (13. vijek), Bjelaj (15. vijek), te nešto mlađi Orašac (18. vijek) i Vrnograč (17. vijek).
Dakle, aktivni, avanturistički turizam ima svoju dopunu u kulturno-historijskom a zbog njihove zgusnutosti na relativno malom prostoru turisti rijetko odolijevaju da ne osjete čari i jednog i drugog.
Koliko je sve navedeno uistinu privlačno, govori podatak kojim raspolaže Turistička zajednica Grada Bihaća a koji kaže da je u prošloj godini Nacionalni park Una posjetilo više od 100.000 ljudi. Uzme li se u obzir činjenica da je prošla godina bila pandemijska, ta se posjeta može smatrati više nego dobrom. Za samu posjetu gradu Bihaću nema pouzdanih podataka. Sistem za prijavu i odjavu gostiju zaživio je tek pred kraj prošle turističke sezone i zabilježio je oko 6.000 ljudi, što je daleko manje od realnog. On je sigurno manji i od broja posjetilaca Nacionalnog parka, ali je ipak daleko bliži njemu nego cifri od 6.000.
Period pandemije je lakše prevladan zahvaljujući sredstvima Grada Bihaća i finansijsku pomoć Švicarske vlade za provedbu projekta “Odmori u BiHaću” kojeg je implementirao Razvojni program Ujedinjenih nacija. Kroz taj projekt vršila se promocija lokalnog turizma, ali se i turistička ponuda dobrim dijelom usmjerila ka domaćim turistima. Bosancima i Hercegovcima su Bihać i Una postali dostupniji zahvaljujući turističkim vaučerima preko kojih im je subvencioniran značajan dio troškova. Iako se na nivou FBiH pojavom pandemije mnogo govorilo o vaučerima, na kraju je jedini grad Bihać realizirao taj projekat. Mnogi domaći građani tada su po prvi put imali priliku upoznati ljepote bihaćkoga kraja i u Bihaću se nadaju da će se nastaviti vraćati.
Osim pandemije, turizam u Bihaću godinama je pogađala i migrantska kriza. Veliki broj izbjeglica iz zemalja Bliskog Istoka na putu za Evropsku uniju zaustavljan je i još uvijek se zaustavlja u Bihaću, jer je Bihać na granici s Hrvatskom koja je članica EU. Često se dešavalo da ljudi odustanu od posjete Bihaću misleći da veliki broj migranata dovodi u pitanje sigurnost u tom gradu. Ipak, s godinama, to je sve manje slučaj. Vremenom se sve bolje i istinitije komuniciralo o migrantskoj krizi te je stranim turistima bilo sve lakše uvidjeti da se njom ipak upravlja te da njihov boravak na Uni može proći neometan od bilo koga, a pogotovo bez sigurnosnih opasnosti.
Ove godine, na sve pomenuto, nadovezuje se kriza uzrokovana ruskom agresijom na Ukrajinu. Teško je još uvijek pretpostaviti kakav će ona uticaj ostvariti na turističku posjetu, ali s obzirom na činjenicu da su se Bihać i Nacionalni park Una othrvali prethodnim krizama, u Turističkoj zajednici kao i u gradu Bihaću gaje optimizam. Očekuje se opet dolazak turista sa svih strana svijeta, pogotovo iz arapskih zemalja, zemalja okruženja te mnogih zemalja Evropske unije. Una je magnet koji ljude privlači sebi i kroz krize, a put do nje na sreću je lagan.
Na svega dva sata od Bihaća nalaze se čak tri aerodroma. Dva su u susjednoj Hrvatskoj, u Zadru i Zagrebu; i jedan u BiH, onaj u Banja Luci. Svaki od njih otvara razne promotivne mogućnosti Turističkoj zajednici. Targetiraju zemlje s kojima su ti aerodromi povezani i usmjeravaju marketinške kampanje prema tim tržištima. Sarajevski aerodrom je znatno udaljen, ali je ključan za dolazak turista iz arapskog svijeta koji onda u višednevnim turističkim paketima upoznaju BiH pa tako dođu i do Bihaća.
Ono što je također vrlo važno za posjetu Bihaću jest turističko susjedstvo. U neposrednoj blizini nalazi se Nacionalni park Plitvička jezera, najstariji nacionalni park u Hrvatskoj. Proglašen je takvim još 1949. a sastoji se od 16 jezera koja se stepenasto prelijevaju i silaze jedno u drugo. Oni koji dođu na Plitvička jezera većinom posjete i Unu, a u istom omjeru dešava se i obratno.
Ništa to tako ne bi bilo da nije Bišćana, izuzetno prijemčivih i gostoljubivih ljudi s dubokom sviješću o vrijednosti blagodati s kojima žive. Oni znaju da nipošto ne smiju biti najslabija karika u lancu ponude već da moraju svojim ponašanjem i usrdnošću još više učiniti privlačnim ono zbog čega stranci posjećuju njihov grad. Sve veći broj njih živi od turizma, a dobar dio svoju godišnju zaradu upotpunjuje kroz usluge koje nude turistima. Uglavnom se radi o ugostiteljstvu i ponudi smještaja. S obzirom na to da su mnoge vikendice registrovane za iznajmljivanje te su u ponudi i preko interneta, one predstavljaju i najveći broj smještajnih jedinica u Bihaću i Nacionalnom parku Una.
Jedno od nepisanih pravila turističke ponude glasi da na onom mjestu koje je lijepo posjetiti, mora biti lijepo i živjeti. Malo je mjesta na svijetu koja se ispunjenjem te jednačine može pohvaliti. Naravno, u egzistencijalnom smislu ni s Bišćanima nije baš tako. Sigurno je da mnogi strani turisti žive komotnije od građana Bihaća, dolaze iz zemalja s većom kupovnom moći stanovništva i slično. No, ono u čemu su izjednačeni jest istovjetna zadivljenost krajobrazom. Živjeli vi na Uni ili je viđali jednom godišnje ili jednom u životu, ona vam je jednak izvor fascinacije i inspiracije.
IREI tim