Kozija ćuprija proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine od 2004. godine. Most je u sklopu područja Zaštićeni pejzaž “Bentbaša”.
Predanje koje se veže za Koziju ćupriju govori o Mehmedu i Sinanu, braći koji su čuvajući koze u blizini gaza na Milajcki, gdje se danas nalazi ova ćuprija.
Mehmedov brat Sinan, također je sagradio džamiju na Bistriku koju je narod nazvao Kečedžijinom džamijom, što potiče od turske riječi: keçi – koza.
Ovaj jednolučni kameni most, biser orijentalne arhitekture, sagrađen je od bijelog kamena i sedre, sa očuvanim koraklukom (kamenom ogradom) i dva olakšavajuća otvora koji su dio arhitektonskog rješenja, ali i stilska odrednica mosta koja ga svrstava u 16. stoljeće, u vrijeme kada su nastali najljepši mostovi u Bosni i Hercegovini.
U doba vladavine Osmanlija kad bi u Sarajevo stigao novi bosanski vezir, tek ustoličenim, na putu za Travnik, dočekali bi ga na ovom mostu ovdašnji uglednici, begovi i age. Zanimljivo je spomenuti da se danas preko ovog mosta pored pješačkog odvija i saobraćaj motornim vozilima, pisao je Braco Babić.
Pristup: pješački pristup do Kozije ćuprije vodi iz stare jezgre grada Sarajeva od Gradske vijećnice idući uzvodno Alejom Ambasadora – na desnoj obali Miljacke.
