| 
|
Legenda o Kozijoj ćupriji
I sarajevska Kozija ćuprija ima svoju priču.
Prva legenda gradnju mosta pripisuje siromahu Mehi, koji je kao dječak ostao bez roditelja i o kome su brigu preuzele komšije. Dok je pohađao mekteb, čuo je priče o Stambolu i njegovom sjaju. U to vrijeme on je čuvao koze kod Miljacke i primijetio je da jedna od koza kopka u mjestu. Na tom mjestu on je pronašao nekoliko ćupova zlata. Nakon toga je otišao u Stambol, završio škole i postao paša. Kao uspomenu na to mjesto i na događaj koji mu se desio na tom mjestu on je izgradio most i dao mu ime Kozija ćuprija. Druga legenda je o dvojici braće koja su, takođe, pronašla blago u jednoj od pećina pokraj Miljacke. Od tog blaga jedan je podigao most, a drugi džamiju u Bistriku (Kečedži Sinanova džamija).
Kozja ćuprija se nalazi u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od starog centra grada Sarajeva. Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada.
Kozja ćuprija je jedan od četiri stara mosta koji su još uvijek sačuvani na području Sarajeva. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija i Rimski most (na Plandištu kod Blažuja).
Građevina je zidana od krečnjaka i sedre. Ima jedan luk sa dva kružna otvora. Duga je 42 metra, široka 4,75 metra, a raspon svoda je 17,5 metara.
U osmanlijsko doba, Kozja ćuprija je bila mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu. Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad. Spominje se i da bi u čast novog vezira neki od hrabrijih momaka skakali s ćuprije u Miljacku, a on bi ih darivao novcem.
I sarajevska Kozija ćuprija ima svoju priču.
Prva legenda gradnju mosta pripisuje siromahu Mehi, koji je kao dječak ostao bez roditelja i o kome su brigu preuzele komšije. Dok je pohađao mekteb, čuo je priče o Stambolu i njegovom sjaju. U to vrijeme on je čuvao koze kod Miljacke i primijetio je da jedna od koza kopka u mjestu. Na tom mjestu on je pronašao nekoliko ćupova zlata. Nakon toga je otišao u Stambol, završio škole i postao paša. Kao uspomenu na to mjesto i na događaj koji mu se desio na tom mjestu on je izgradio most i dao mu ime Kozija ćuprija. Druga legenda je o dvojici braće koja su, takođe, pronašla blago u jednoj od pećina pokraj Miljacke. Od tog blaga jedan je podigao most, a drugi džamiju u Bistriku (Kečedži Sinanova džamija).
Kozja ćuprija se nalazi u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od starog centra grada Sarajeva. Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada.
Kozja ćuprija je jedan od četiri stara mosta koji su još uvijek sačuvani na području Sarajeva. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija i Rimski most (na Plandištu kod Blažuja).
Građevina je zidana od krečnjaka i sedre. Ima jedan luk sa dva kružna otvora. Duga je 42 metra, široka 4,75 metra, a raspon svoda je 17,5 metara.
U osmanlijsko doba, Kozja ćuprija je bila mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu. Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad. Spominje se i da bi u čast novog vezira neki od hrabrijih momaka skakali s ćuprije u Miljacku, a on bi ih darivao novcem.
RSS Feed